Friday, January 25, 2008


U redu za red

Zatvori oči, zažmuri, opusti se i pusti svoj um nek upravlja tobom.
Šta ?
Vidiš slike svoga detinjstva.
Ne, nemoj mene da pitaš
ko ti je dozvolio da odrasteš?
Ne, nemoj mene da pitaš
ko je meni dozvolio da ja i dalje budem ovakav.
Ne, nemoj mene ništa da pitaš.
Sećaš se?
Hej, hej pa ja sam ovde,
sada i tu,
pa mi smo sad,
ono je davno nekad.
Pa gde si ti sad?
Ne sećaš se više ?
E, istorijo ti što pokazuješ samo grupne sudbine
kaži mi ko će da se pobrine za jadnog mene.
Neka ja ću.
A, ko si ti u stvari.
Sudbina sveopšte istorije.
Sudbina sveopšte budućnosti. To sam.
Sudbina ništavila.
Ja ne znam ništa drugo sem onoga što ti ne znaš.
Pričaj mi samo to što znaš.
A ja ću tebi ono što ne znaš.
Nikada više nećeš biti ni star ni mlad
postaćeš besmrtan.
Hoćeš li istoriju istorijo,dajem ti je .